MJESNI ODBOR VREBAC

Vrebac, Zavođe i Pavlovac su mjesta sa dugom i bogatom vjerskom tradicijom i duhovnošcu, koja počinje doseljavanjem Srba na lička vijekovima trusna područja. Prva naseljavanja Srba na područje današnjih sela Vrepca, Zavođa i Pavlovca datiraju iz vremena turskih osvajanja Like i Krbave u periodu od 1575-1577. godine kada sa muslimanskim življem iz Bosne doseljavaju i prvi Srbi. Vrebac se oslobada turske vlasti 22. juna 1689. godine, a u napuštene ličke krajeve, pa i u Vrebac, Zavođe i Pavlovac   od 1690-1692. godine za vrijeme vladavine cara Leopolda II ponovno se naseljavaju Srbi. Prema dostupnim zapisima u Vrepcu je 1696. i 1700. godine popisano 40 kuća sa sveštenikom. Ovaj dragocjeni podatak ukazuje da su već tada pravoslavni Srbi tih sela živjeli u duhu svoje vjere, a imali su i crkvicu na platou pri vrhu Gradine, dominantnog uzvišenja u centru sela.

Povećavanjem broja stanovnika postojeća bogomolja je sve manje zadovoljavala njihove potrebe pa "sve pučke starešine jednim mahom rekoše da je postojeća crkva slaba, tijesna i sasvim nenarodna i nenamjestna. Oni zahtjevaju i mole da se zida nova crkva koja treba da bude po proporciji našeg naroda. Ovo su odlučili u Vrepcu 8. septembra 1791. godine feldebel Josif Popović, kaplar Sava Dragosavac, kaplar Tadija Kokot, knez Nikola Krajnović i ostali pučani, pop Sava Bogdanović paroh sela Vrepca i kapelan Atanasije Bogdanović".
Crkva je sagrađena 1867. godine i posvećena je Pokrovu presvete Bogorodice, koji se slavi 14. oktobra. Toga dana svečano je u vrebačkoj parohiji, koju su sačinjavali Vrebac, Zavođe i Pavlovac, slavljena seoska i crkvena slava. Održavana je prigodna liturgija na koju su svečano obučeni dolazili mještani tih sela. Nakon liturgije na kojoj je  presjecan slavski kolač i posvećivano koljivo domaćini su brojne goste iz okolnih sela vodili svojim kućama na prigodni svečani ručak. Ugodno druženje nastavljalo se je toga dana i na crkveno-narodnom zboru pred vrebačkom školom gdje su se uz narodna kola, pjesme, sportska nadmetanja i čašćenja posebno družili mladi.

Nažalost, takvu seosku idilu naprasno prekida početak 2. svjetskog rata u kojem je uz brojne mještane nastradala i parohijska crkva. Bila je česta meta neprijateljskih bombardiranja, a 1943. godine zapališe je ustaše i Italijani. Po završetku rata ostaci crkve su potpuno srušeni, a tadašnja vlast nije blagonaklono gledala na bilo kakvu obnovu pravoslavnih crkava  u Lici. Tako je i u vrebačkoj parohiji zamro bilo kakav oblik vjerskog života. Takvo stanje  potrajalo je sve do burnih 90-ih godina kada dolazi do budenja nacionalne svijesti i spoznaje o značaju pravoslavne vjere. U Vrebac povremeno dolazi protonamjesnik Sreto Medić, paroh medački koji  posebno mlade, vraća pravoslavnim korijenima. Obavio je brojna krštenja, crkvena vjenčanja, a obzirom na ratna vremena često sahranjivao umrle i poginule parohijane. Akcijom "Oluja" dolazi do egzodusa mještana Vrepca, Zavođa i Pavlovca. Prisiljeni su napuštati svoje kuće i imanja odlazeći u neizvjesno izbjeglištvo. Povratak je bio mukotrpan, pa se na svoja opljačkana  ognjišta vraća tek manji broj i to uglavnom starijih, kojima u posjetu dolazi i paroh sisački prota Petar Olujić.  Na crkvištu uz prigodne molitve i nadu za obnovom hrama Pokrova presvete Bogorodice osvećuje ovo sveto mjesto, a potom na mjesnom groblju održava pomen za sve koji su na njemu sahranjeni.

Odlukom crkvenih vlasti, a zbog nedostatka stanovnika, ukinuta je vrebačka parohija, čije područje potpada pod koreničku parohiju. Tamošnjem parohu jereju Daliboru Tanasiću u nastojanju da obnovi vjerski život u Vrepcu pomažu  i preostali mještani koji formiraju i crkveni odbor sa agilnim predsjednikom Bogdanom - Boćom Mandarićem. Vrijedni mještani su na crkvištu podigli krst na kojem će o Pokrovu 2010. biti postavljena ploča sa natpisom:

- Ovaj krst u spomen crkvi Pokrova presvete Bogorodice sagrađene 1867. god. i srušene 1948. god. kao zalog njene obnove postavi Parohija vrebačka na Pokrov god. Gosp. 2010-.

Ovogodišnji Pokrov brojni Vrepčani, Zavođani i Pavlovčani očekuju sa nestrpljenjem i neskrivenom radošcu, sa željom da njihov praznik svojom prisutnošću uveliča i episkop gornjokarlovački g. Gerasim. Nakon liturgije domaćini su predvidjeli prigodan program i druženje na kojem bi se nastavili dogovarati o daljnjim aktivnostima za gradnju pravoslavnog hrama na mjestu srušene crkve Pokrova presvete Bogorodice.

Nikola Cetina (Nikola Dušana Ođurova)

Kulturna baština i naslijeđe naroda i društva čuva se i zaštitom vrijednih građevina. U takve spada i zgrada škole u Vrepcu koja sa šternom (cisternom za vodu) - sa kojom dijeli centralni položaj na glavnom trgu u Vrepcu -  čini cjelinu.

Škola je sagrađena 1804. godine, kasnije i dograđivana, a radi se o monumentalnom masivnom objektu zidanom od kamena koja odgovara stilu tog vremena. Šterna, objekt od klesanog kamena sagrađena je 1880. godine.

Oba objekta su zbog devastacije i neodržavanja u veoma lošem stanju. Na školskoj zgradi dobra je samo kamena konstrukcija objekta, dok pokrov i krovište, fasada i žbuka, stolarija i instalacije, podovi .... traže potpunu obnovu. Na šterni je devastiran dio vanjskog kamenog zida, a na gornjem dijelu opločenja vidljivo je uleknuće za koje se nadamo da nije posljedica urušavanja stropa - za provjeru stvarnog stanja bilo bi potrebno ući u unutrašnjost šterne koja je sada djelomično pod vodom i talogom koji nije čišćen barem zadnjih dvadeset godina.

Treba svakako napomenuti da su objekti zbog svog položaja ozbiljna prijetnja sigurnosti prometa. Naime školu i šternu razdvaja glavna seoska prometnica koja ujedno spaja naseljena mjesta po zapadnom obodu Ličkog sredogorja (županijska  cesta): Bilaj, Barlete, Vrebac, Pavlovac Vrebački, Mogorić, Lovinac.... i koja je glavna lokalna komunikacija. Putnik prolaskom kroz Vrebac prolazi između ovih objekata pri čemu postoji realna mogućnost da zbog urušavanja škole i strada.

Ovakvo stanje objekata predmet je mnogih razgovora mještana Vrepca, Pavlovca Vrebačkog i Zavođa Vrebačkog koji ih doživljavaju i emotivno zbog niza generacija koje su prošle kroz školsku zgradu kao i niza događaja koji su se odvijali na glavnom seoskom trgu čiji najprepoznativljiji dio čine upravo ovi objekti. Nemoć da zbog slabe ekonomske snage sami objekte spasu od propadanja miješa se sa nezadovoljstvom zbog potpunog odsustva interesa i volje Grada Gospića da se uključi u njihovu sanaciju.

Mjesni odbor Vrepca u nizu navrata je razmatrao ovu problematiku, a inicirao je i razgovore na ovu temu u Gradu Gospiću - ali bez uspjeha.

Uzaludnu nadu da će se nešto promijeniti u razmišljanjima i djelovanju odgovornih u Gradu je potaknulo rješavanje škole u Pavlovcu Vrebačkom koja je na zahtjev Mjesnog odbora Vrepca predana njemu na korištenje - prije svega za potrebe stanovnika Pavlovca Vrebačkog. Ovdje treba napomenuti da su Pavlovčani samoinicijativno i vlastitim sredstvima uspjeli zaustaviti propadanje svoje škole sanacijom krovišta i postavom novog pokrova te da je tek nakon toga uz proceduru koja je trajala oko godinu dana objekt predan Mjesnom odboru.

Zaista je nejasno zašto se ovakove inicijative za koje društvena zajednica "nema interesa" administrativno odugovlače i koče? Kao da je jedino ispravno i "po zakonu" da objekti propadnu.

Mjesni odbor Vrepca je i zvanično, dopisom Gradu Gospiću od 14.10.2008. godine (vidi prilog) inicirao predaju škole u Vrepcu na korištenje Mjesnom odboru i selu Vrepcu, ali do danas nije stigao nikakav službeni odgovor. Neslužbeno je doduše odgovoreno da takvih objekata na području Grada Gospića ima više desetaka i da Grad nema raspoloživih sredstava, ali, smatramo da je to samo benevolentni odgovor administracije sa ciljem da se odbije svaki daljnji motiv za pokretanje ovog pitanja.

Naime, za objekte škole i šterne u Vrepcu postoji izražen interes i volja lokalne zajednice da se saniraju i spasu od propadanja, objekti su prepoznatljivi dio sela Vrepca i imaju historijsku i kulturnu vrijednost ne samo za selo, već zaista čine dio kulturne baštine i naslijeđa naroda ovog kraja i Like. Postoji i inicijativa da se objekt škole pretvori u etno muzej u kojem bi se čuvali i izlagali prikupljeni predmeti, dokumenti i ostale vrijednosti ovog kraja i tako sačuvali od zaborava. Objekt šterne bi tako postao jedan od eksponata ovog muzeja.

Stoga i ovim putem pokrećemo akciju za spas i očuvanje ovih objekata te pozivamo sve zainteresirane da se putem ove web stranice jave Mjesnom odboru sa mišljenjima i prijedlozima.

Attachments:

081014_Grad Gospić-Zahtjev za obnovu škole.pdf

[Dopis Gradu Gospiću]

Administrator

63 Kb

Nakon niza zahtjeva i intervencija MO Vrebac kod Županijskih cesta Gospić i Grada Gospića u posljednje dvije pa i više godina konačno je nedavno postavljena vertikalna prometna signalizacija na dijelu županijske ceste Bilaj - Vrebac - Mogorić, do Vrepca.

U Barletama su postavljeni putokazi na odvojku prema Ostrvici koji usmjeravaju na pravac prema Ostrvici i na pravac prema Vrepcu i Mogoriću, a na raskrsnici u Vrepcu postavljeni su znakovi koji usmjeravaju na pravac prema Podlapači.

Na žalost to je samo manji dio potrebne prometne signalizacije, a postavljena signalizacija je nedovoljna i umjesto da informira putnika u stvari ga dezinformira.

Naime, ispravno je postavljen putokaz prema Ostrvici, dok su putokazi za Vrebac i Mogorić trebali biti postavljeni na raskrsnici cca 300m niže na lokalitetu "Žutin potok", jer većina putnika koji ne poznaju kraj zbog očiglednih razlika u kvaliteti ceste krenu lijevo prema Gornjim Barletama i Kamenolomu a ne desno prema Vrepcu. Što se tiče putokaza na raskrsnici u Vrepcu prema Podlapači nevjerojatno nam je da na njemu stoji udaljenost 8km do Podlapače umjesto stvarne udaljenosti od 17km.

Stoga želimo potaknuti odgovorne da cjelovito postave potrebnu prometnu signalizaciju kako bi ona bila u funkciji prometa i ne bi dovodila u zabludu putnike, a predlažemo da se postavi na slijedeći način (promatrano od Bilaja):

- u Bilaju označiti raskrsnicu sa tri strane putokaznom tablom koja upućuje na pravce i udaljenosti prema Vrepcu i Mogoriću, Gospiću i Gračacu

- u Barletama ostaviti putokaz prema Ostrvici

- u Barletama (Žutin potok) postaviti putokaze (premjestiti sa prethodne raskrsnice) prema Vrepcu i Mogoriću

- oznaku naselja - Vrebac, premjestiti sa postojeće lokacije na ulaz u selo, cca 200m prije mosta preko potoka Tunjevac

- u Vrepcu označiti raskrsnicu kod škole i šterne sa četiri strane putokaznom tablom koja upućuje na pravce i udaljenosti prema Podlapači, Mogoriću, Metku i Gospiću

- oznaku naselja - Zavođe Vrebačko, postaviti na odvojku od županijske ceste prema naselju

Na kraju ne možemo a da se ne osvrnemo i na kvalitetu ove prometnice. Ona zahtijeva urgentnu temeljitu rekonstrukciju na što je također MO Vrebac upozoravao Županijske ceste i Grad Gospić. Cesta je iznimno oštećena, a posebno je oštećena dionica ceste kroz Vrebac čemu su osim minimalnog i sporadičnog održavanja doprinijeli i kamioni Hrvatskih šuma koji su intenzivno, u posljednje dvije godine transportirali drvo.

Napominjemo da je i cesta koja Vrebac preko polja spaja sa Metkom i koja skraćuje put za cca 8km praktično neprohodna i da bi trebalo barem raskrčiti poprečni profil ceste od naraslog raslinja.

Nadamo se da će odgovorni uvidjeti i ovaj problem i nastojati ga sanirati prije nastupajuće zime.

Dobrodošli na novootvorenu stranicu MO Vrebac.

Događaji posljednjih godina rasuli su Vrepčane, Pavlovčane i Zavođane. Teško se povezuju linije života ljudi koji su godinama živjeli zajedno ili bili vezani rodbinskim ili prijateljskim vezama, a ova sela su tako živjela. Veliki broj seljana nije se vratio u zavičaj ili razmišlja o vraćanju, a oni koji su se vratili obnavljaju život i pokidane veze i nastoje vratiti barem dio sadržaja i standarda života koji je nekad bio prirodan.

U takvoj situaciji prije tri i pol godine u okviru Grada Gospića formiran je MO Vrebac koga teritorijalno čine sela Vrebac, Pavlovac Vrebački i Zavođe Vrebačko i koji nastoji poboljšati uvjete života ali i povezati sve one koji su zainteresirani za socijalnu i ekonomsku obnovu ovog područja.

Kao jedna od upravo realiziranih aktivnosti jeste i otvaranje ove web stranice koja ima osnovnu funkciju povezivanja i informiranja na dobrobit ljudi i područja koje pokriva ovaj MO.

Stoga Vas pozivamo da nam se pridružite preko ove stranice, da se informirate o događajima i akcijama koje provodimo te da aktivno sudjelujete u kreiranju sadržaja.

Nadamo se da će Vam ova stranica omogućiti realan uvid u stvarnost ovog područja, da će Vas potaknuti na pomoć, posjetu ili na povratak.

I, na kraju, ova stranica je u postupku izrade te Vas molimo za razumjevanje za tehničke nesavršenosti ili ograničenja u sadržaju.