Godina dana je i kratka i duga. Kad ulazimo u novu godinu čini nam se da je dugo do njenog kraja, a kad dođemo na kraj - čini se da je protekao trenutak od kad smo je očekivali. Ipak, to i nije tako važno, jer je trajanje subjektivno, važniji su ipak trenuci po kojima ćemo godinu koja prolazi - pamtiti.
Da li će Vrepčani pamtiti proteklu godinu? Imaju li je se po čemu sjećati? Što se to značajno dogodilo u 2011. godini što će ostaviti trag u našem sjećanju? Možemo li iz niza događaja, uglavnom nepovezanih, događaja koji su nas rastužili ili razveselili, ili možda ostavili ravnodušnima izvući pouke koje će promijeniti naš život ili ponašanje na bolje? I što Vrebac i Vrepčani mogu očekivati od nove 2012. godine i jesu li u protekloj godini iznikle klice većeg zajedništva i trasirane staze prema boljem životu?
U proljeće smo započeli, ali ne i završili akciju čišćenja Gradine. Nije bilo snage, a dijelom i volje da se dovrši započeti posao. Ovaj brežuljak je povijest Vrepca. Simboli Vrepca nalaze se na njemu: spomenik, protin grob, sjećanje na crkvu, krst i u podnožju Dom; a u sjećanjima misli na događaje u kojima je Gradina obilovala i sudjelovala. Zaslužila je Gradina da se uredi, barem onoliko koliko možemo i koliko nas ima, da možemo njome proći i pokazati je drugima bez stida i sa ponosom!
Takav odnos i pijetet zaslužuje i naše vrebačko groblje, posljednje počivalište naših predaka i, kako vrijeme prolazi, mnogih od nas. Uređenost groblja je slika sela, a naš odnos prema groblju je naša slika. Da li smo ove godine pokazali toliko potrebno zajedništvo kod uređenja groblja? Imamo li razloga za zadovoljstvo?
Vrebac je uvijek bio značajno lokalno središte i imao je svoju vlastitu samoupravu. Sve do ove godine, kada se u Vrepcu nisu mogla naći niti dva od potrebnih pet kandidata za formiranje liste. Taj inat je nekima bio razlog veselja, ali kratko. Pokazalo se da nije moguće bez formiranog Odbora kvalitetno se brinuti o seoskim poslovima. To je u ovim danima postalo očigledno da se izvanredni lokalni izbori čine kao - imperativ.
Ove godine pogodila nas je i suša kakva se ne pamti više od šezdeset godina. Napor da se izgradi vodovod pokazao se kao opravdan ali je samo djelomično uspio kao i kod niza drugih potreba. I tu se pokazalo da se moramo organizirati i boriti za vlastite interese. Na žalost otpori i predrasude, i tamo gdje ih ne bi trebalo biti, su jaki, ali to nam mora biti samo razlog više da ne posustajemo.
To se naročito odnosi i na Društveni dom koji traži ulaganja da se u potpunosti osposobi za korištenje, a u koji se ove godine gotovo nije ulagalo.
Imamo se, naravno, čime i pohvaliti. Selo se postepeno uređuje, obnavljaju se kuće. Dolaze i novi stanovnici. Selo oživi od ranog proljeća do kasne jeseni. Sa ponosom ističemo da je kod Krsta kršteno i dvoje djece, dva mlada vrepčana. To budi nadu u budućnost sela.
Dolazi i nova 2012. godina. Uz sjećanja na neke drage ljude koji više nisu sa nama, uz pouke koje smo izvukli iz Stare godine, moramo se okrenuti budućnosti i nadati se da ćemo zajednički i suglasno i sa optimizmom raditi na dobrobit sela.
Želimo poručiti i vrepčanima koji ne žive u selu, vrepčanima koji rijetko ili godinama ne dolaze u selo, koji su možda i zaboravili naš jezik, da ih trebamo. Javite se, dođite dogodine u selo vaših predaka, obnovite vaše kuće, uredite vaše okućnice. Vežite dio vašeg života sa Vrepcem. Očekujemo Vas i nadamo Vam se!
S tim nadama, svim vrepčanima, svim našim prijateljima i svim dobronamjernim ljudima, neka bude sretna i uspješna nova 2012. godina!
