U prolazu

Utorak, 20 Veljača 2018 18:06 administrator
Ispis

Kroz znano vršje, stenje ljuto,

u vreme leta, sena zrela

i kroz detinjstvo prekinuto

stušti se moja duša cela.

Jednako draga vrela bruje,

a mir ko osama pritiskuje.

 

Kroz proseke i mlado borje

silazi nova cesta bela

i nadnelo se srednjogorje

nad razbacana kršna sela.

Spomene nosi kraj viteški,

a kuće retke, ljudi retki.

 

Provlači svoje niti reka

kao što čini sto godina,

a vodenica ni od leka –

umesto njih hrepe stena.

a reka plava kao u snu,

vijore alge po njenom dnu.

 

Ko bi rekao da je nekad

tu bujnih želja zanos stao

prekinut kao rezom noža

i nikad nije procvetao.

Na plimi sanja požar planu –

nestaše kao u bezdanu.

 

A san sve tvrđi i mir lenji:

ljuljaška zvuka tiho klonu

i kreket žaba udaljeni

i mrmor reke u sutonu.

Spušteno veče prostor krije,

al svaki korak poznat mi je.

 

Da li će sanje ove gore

oživeti u lisnom granju

i kao nekad da prozbore

i zuj i pesma u bujanju

i da nastavi, premosti hride

i sve prestanke i prekide...

 

Dušan Ćurčić

 

Ažurirano Utorak, 20 Veljača 2018 18:13