СРПСКА НАРОДНА ЧИТАОНИЦА И КЊИЖНИЦА У ВРЕПЦУ

Po sjećanju Bogdana - Boće Mandarića zapisane su ove pjesme, koje je ("Vrebačko kolo" pouzdano a "Preudaja Mare Mandarić" vjerojatno) spjevao guslar Mane Dragosavac (Mane Jovadinov), rođen 1908 u Vrepcu, a umro 1999(?).g. u Prigrevici-Vojvodina.

 

VREBAČKO KOLO

Kolo vodi Mandiću Petreta,

Do njega se uhvatila Šeta.

S lijeve strane Miletiću Mane,

S desnog boka Boželja i Koka.

 

Zaigraše barabe i lole,

Uhvati se i Sava i Gole.

I dolje se čuje vel'ka graja,

Tu se hvata i Vaso i Janja.

 

Igra kolo, igraju ga vile,

Uhvati se Simeunov Mile.

Kad otud se otvoriše vrata,

Doleti i Nikić i Jata.

 

A otud se začu vel'ka skika,

Uhvati se i Cetinić Mika.

A do Mike 'vata se Mileva,

Do Mileve Kekonja popjeva.

 

(pjesma spjevana oko 1960.g.)

 

 

PREUDAJA MARE MANDARIĆ

 

Kiša pada izađoše vode,

Lijepi Joja u (A)'meriku ode.

Osta Mara, udovica sama,

Nekakva je preuzela tama,

Pa nemože da boravi sama.

 

Danilica, sinja kukavica,

Proklela te i u gori ptica,

Što odvede ljepoticu Maru

Za njom Joja i čezne i vene,

Jer je Joja ostao bez žene.

 

Ljuto kune Lakerija stari,

Kurvo Maro što pleme pokvari.

Nikakvo ti ne  rodilo sjeme,

Što pokvari Mandarića pleme.

 

Dok su stari Mandarići bili,

Od njih nisu žene odvodili.

Jeste braćo tvrda ti je vjera,

Upitajte staroga Palijera.

 

(pjesma spjevana oko 1925.g.)

 

Rijeka II.

Jadova jezero, ne rijeka
kraj čijih izvora
snivaju tri izbjeljela kostura

Jadova oblo kamenje
i šuplja stijena

Jadova okamenjena suza
gorskih divova

Jadova lepet krila
divljih gusaka

Jadova more, ne rijeka
na čijim obalama
sunčaju se
djeca vidrina

Jadova riječ, ne rijeka
Što rijetko se izgovara

 

Marko Ćurčić

Rijeka I.

Koritom tvojim gazim, suhim
I žeđ me muči,
Al` tebe nema.

Predivna vodo
Što nosim te u duši,
Sada si samo
Uspomena nijema.

Slutim tvoju snagu
U kamenu oblom
I šupljoj stijeni.

Od pogleda skrita
Sad u meni živiš
Ti nadasve čista
Vladarice svijeta.

 

Marko Ćurčić (2000.g.)

 

Razgovor sa starijim vrepčanima o Vrepcu i događajima, prije ili kasnije dovodi do teme o pjesmi, zapisanoj krasnopisom u desetercu, a spjevanoj o dolasku Kralja u Medak. Naime, vrepčanin Peja Mandarić je 1932. godine, povodom istoimenog događaja, spjevao pjesmu "Dolazak Kralja Aleksandra u Medak 1932. godine"

Sam događaj iskorišten je da se spomenu lički kraj i poznati ljudi iz tog doba iz Vrepca, Medka, Mogorića i Počitelja što čini pravu vrijednost pjesme.

Tako pjesma počinje.......

Poslušajte moji Vitezovi

Slavenskoga roda Sokolovi

Da čujete gusle i guslara

Koji gusli a netraži para....

I danas, nakon 78 godina, kroz pjesmu se osjeća bogatstvo života i društveni odnosi koji potaknuti opisanim događajem izviru iz stihova, a za buduće generacije bilo bi dobro zapisati i sjećanja o ljudima koji se spominju, o pjesniku ali i o onome tko je zapisao pjesmu (možda Peja, a možda....?) od ljudi koji ih se sjećaju ili po pričama koje su ostale iza njih.

I završava......

Te se pesme ne nalazi više

Kraj svačemu pomalo dolazi

Jer mi veli posestrima Vila

Da bi pesma odveć duga bila.

Zahvaljujući Nikoli Cetini i njegovoj dokumentaciji, u prilici smo da objavimo pjesmu, a na vama je da ju pročitate i uživate u njoj.