СРПСКА НАРОДНА ЧИТАОНИЦА И КЊИЖНИЦА У ВРЕПЦУ

Možda ćeš jednom požaliti, što si me srela
ali do tada uživajmo jedno u drugom,
uživajmo u putenosti i prožimanju naših tijela.
A ako me jednom ne budeš više htjela,
želim se sjećati svega,
želim se sjećati Tebe 
i mirisa tvoga tijela.

Jovica Sunajko

Naviru uspomene iz mladosti moje.
Ja se sjećam male sobice Tvoje
u kojoj si mi svu svoju ljubav dala,
gdje si Julija moja bila,
gdje si me Romeom zvala.
Tu je akvarij bio.
U njemu dvije zlatne ribice Tvoje,
što si im imena dala
po ljubavnicima slavnim iz Verone,
Romeo i Julija si ih zvala.
A mi smo tada poput 
Julije i Romea bili.
Naša ljubav je cvala
i zato smo se ponekad i u šali
ljubavnicima slavnim iz Verone zvali,
što su svoje živote za ljubav dali.
Ali brzo mladost prođe,
zrelo doba dođe.
Al ipak osta ljubav iz mladih dana,
još uvijek si Julija moja bila,
još uvijek si me Romeom zvala.
Još uvijek je naša ljubav cvala
i zato smo se još uvijek,
ponekad i u šali,
ljubavnicima slavnim iz Verone zvali,
što su svoje živote za ljubav dali.
Gdje su sada ti sretni dani,
kad je naša ljubav cvala,
kad si Julija moja bila,
kad si me Romeom zvala!?

Iz zbirke "Pjesme ljubavi i smrti" 

Jovica Sunajko

Obradovani značajnim prilozima literarnog karaktera, odlučili smo da je vrijeme da se ovoj vrsti izražavanja osigura posebno mjesto na portalu.

Tako je jučer, kao što ste primijetili, otvoren novi list na portalu „Literarna stranica“ na koju smo izdvojili literarne priloge koji su do tada nalazili svoje mjesto na listu „Prošlost, ljudi i običaji“.

Pozivamo Vas da nam i dalje šaljete svoja literarne, pjesničke ali i tekstualne priloge, i da uređujete „stranicu“ prema vlastitim potrebama, svjesni da snaga umjetničke riječi oživljava prostor, duh, vrijeme, ljude i događaje u koloritu i snazi koji je nedostižan običnoj riječi.

Neka novootvorena „stranica“ bude prilika da se Vaše stvaralaštvo prezentira širem krugu čitalaca.

Tražio sam na spiskovima poginulih
Djedovog brata ime
Ne nađoh ga niti na jednom spisku
Pomislih da čeka još uvijek na uglu
U redu za kruh svoj posljednji
Koji nikada kušati neće
Kruh što u blatu ostade crven ležati

Pomislim koliko takvih kruhova
Ostalo je u blatu
Nikada kušanih

Koliko pjesama nikada napisanih
Ostalo je u blatu sjećanja

Spiskovi pamte imena ljudi
A kruh posljednji ni jedan spisak ne pamti

Rukom zgrčenom
Kruh crveni u blatu zagrljen
Ostade ležati

Marko Ćurčić