MJESNI ODBOR VREBAC

Maleni čovjek
Pored mora stoji
Velika je sjena njegova
Natkrila valove i morska bića

Umoran čovjek sada negdje leži
U postelji bolesničkoj
Sjena njegova natkrila je sjećanja
Na vremena mira
Koja za života ne dočeka

Marko Ćurčić

Mi smo zarobljenici kamenog otoka
Što s planina protjeraše nas tirani
U vagonima stočnim sabijeni
Tek noć smo jednu probdjeli
Da bismo more vidjeli

O hvala Vama tirani
To što smo narod birani
I psalmi što su nam pjevani
Na obalama pješčanim, puščanim zrnom svirani

Marko Ćurčić

Izgorjela je kuća
I s njom izgorio san
Da opet platno će tkati
Stari tkalački stan

Kažu da više platno nije k`o nekad
Ali znam da nije stvar u platnu
Nema više staroga stana i to je istina znajte

Marko Ćurčić

Ne mogu zaspati.
Noć je,
Kasno proljeće.
Pogledam kroz prozor
Vani kiša rominja
Stablo lišće umiva
Pod teretom kiše
Blago savijene grane
Odsjaj zvijezda u mokrom lišću
Prava barokna slika
Nema slikara budnog da je naslika
Nema pjesnika budnog da je opjeva

Tek moje oči svjedoci su prizora
Što rijetko se otkriva
Ptice spavaju
Stabla u daljini tek
Su tamne mrlje
Stabla u blizini
Nijemi spavači umorni
Svjetiljkom noćnom obasjani

Snivaju snove
Da ljudi ih grle
Kao u doba davno
Kad bratstvo stabala i ljudi
Živjelo je

U sjeni stabla
Umorni putnik bi zastao
Kapljice rose
I kaplje znoja
Slane kao more
Svjetlom Sunca obasjane
Blistaju

Teške se ruke umorne
Oko stabla svijaju
I plešu
Stablo i putnik umorni
Plešu kao što plešu
Leptiri oko cvjetova
Mirisnih
Ples života

Ne mogu zaspati.
Noć je,
Kasno proljeće.
Pogledam kroz prozor
Vani kiša rominja
Svud oko mene
Tama i tišina
Tek odsjaj mjeseca
U lišću
Prava barokna slika
Nema slikara budnog da je naslika
Nema pjesnika budnog da je opjeva

Marko Ćurčić