Дана 9.-тог маја, свечаним концертом у Дому културе, Студентски град у Београду, Културно-уметничко друштво (КУД) је обележило 30 година постојања. Три деценије чувања идентитетитета и традиције Срба са западне стране
Na jučer završenim izborima za nove Mjesne odbore na području Grada Gospića, izabran je i Mjesni odbor Vrebac. Prema izbornim rezultatima članovi Mjesnog odbora Vrebac za područje naselja Vrebac, Pavlovac
Đuru Medića upoznao sam, zahvaljujući Nikoli Cetini, prije nekoliko godina. Povod je bio upravo ovaj naš Vrebački portal i od tada smo ostali u bliskim odnosima uz redovite susrete. Ugodan
Da podsjetimo, nakon preuzimanja vlasništva Društvenog doma u Vrepcu temeljem odluke Općinskog suda u Gospiću od 17.3.2021.g., Društvo se 4.3.2022.g. obratilo stranim ambasadama u Zagrebu nekoliko relevantnih država: Austrije, Italije,
Твртка Стартмарк у власништву чланова нашег Друштва, успјешних подузетника Гордане и Зорана Ђорђевића, донирала је средства за годишње одржавање Вребачког портала у износу од 360 €. Средства су уплаћена 16.4.2026.г.
Pozivamo vas da donirate za održavanje nove web stranice Društva – Vrebačkog portala. Ponuda tvrtke Parabureau d.o.o. za održavanje web stranice (sadržajno prema priloženoj ponudi) iznosi 450 € za godinu
Za web stranicu Društva – po namjeni – donacije su uplatiti: Parabureau d.o.o. – Ugovor o dizajnu i izradi web stranice: Goran Molnar 275 € (4.3.2026.g.) Željko Narančić 275 €
I ove godine, a već smo pisali, Ministarstvo spoljnih poslova R. Srbije (MSP), na osnovu našeg projekta da se omasovi parohijska slava, dobili smo sredstva za nabavku sportskih rekvizita za
Uključite se u akcije za očuvanje i razvoj Vrepca! Bilo da donirate ili volontirate, svaka pomoć čini razliku
Sad se moglo priuštiti i malo odmora kojemu sam se posebno veselio jer sam znao da dolaze dani kupanja na Jadovi i uživanja u njenim plićacima i provlačenja kroz trsku u kojoj su se sakrivali gnjurci i divlje patke. Na Jaslama je uvijek bilo puno svijeta. Selo je bilo živo preko ljeta, sinovi i kćeri i njihova djeca kao i mi posjećivali su svoje roditelje, pa su i Jasle, lijepo kamenito korito Jadove bile premale da prime sve one koji su se došli osvježiti. Tada je, osim riba, Jadova bila i puna rakova, ali mene su najviše brinule pijavice koje su čekale priliku da se na nekoga prilijepe i dođu do dobre gozbe, svježe mlade krvi. Pazio sam da se ne nalijepe na mene i preplivavao sam rijeku od obale do obale kako bi im izmakao.
Volio sam Jadovu i uvijek nastojao ugrabiti priliku da dođem do nje i istražim korito i obale. Znao sam tako satima, sam ili u društvu ulaziti u polusuho korito pokušavajući uhvatiti koju zarobljenu ribu u mlaki vode, tražeći riječne školjke i rakove, uživajući u tajanstvenim prizorima kamenitog korita i mračnih obalnih kutaka obraslih bujnim zelenilom.
Nisam nikad bio dobre sreće, jer i to treba znati, ali sam znao i tko zna; a tko drugi do Maksetini unuci Dane i Perica. Ušli smo tako jedne prilike u Jadovu gdje voda nije bila dublja od metra, a iz koje su virile kamene gromade. Sunce je ugrijalo vodu, a ribe su se bježeći od vrućine zavlačile pod kamen gdje su ih momci rukama hvatali i izbacivali meni na obalu. To je bio ribolov. U jedva sat vremena uhvatili su desetak kila ribe kojom smo se gostili do dugo u noć.
Bilo je na Jadovi i ribolova druge vrste. Odrasliji seoski momci odlazili bi u Luku Stolinu, koja je po predaji dobila ime po jednom mom pradjedu Stojanu, a u kojoj su se sakupljale najveće ribe zbog dubine vode i gdje bi Jadova rijetko presušila i debele hladovine; te su pucajući iz puške u vodu znali donijeti bogat ulov, ali i nepotrebno uništiti dosta ribljeg mlađa.
Željko Narančić
