Nakon svibanjskih izbora za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u Gradu Gospiću, u prostorijama gradske vijećnice održana je konstituirajuća sjednica Vijeća srpske nacionalne manjine. Za novu predsjednicu izabrana je
Са временске дистанце од неколико дана уочавамо појачани интерес за преглед информација на порталу за догађаје с почетка мјесеца. Комеморација, односно обиљежавање Дана устанка је свакако на листи високог интереса
Prošle godine, 5.9.2025.g. prema Upravnom odboru Društva Mirjana Ćurin i Željko Narančić podnesli su prvu “Inicijativu za zaštitu toka rijeke Jadove i njenog porječja“, a nakon obavljenih razgovora sa Javnom
Ove godine navršile su se 222 godine od izgradnje prve, južne polovine Vrebačke škole. I dalje, na vjetrometini povijesti i nebrige društvene zajednice propada na očigled svih koji prolaze kraj
Данас је очишћен и отворен пјешачки пролаз испод Градине. Користите га и уживајте у пријатној хладовини! Источни улаз Западни улаз
I ove godine, uobičajeno, kao i niza prethodnih, posljednje subote u junu, 27.6.2026.g., kosilo se i uređivalo groblje. Ove godine okupio se manji broj ljudi nego obično, kada je na
Registrirana je nova uplata za izradu redizajna web stranice: Predrag Uzelac, 114 € (15.6.2026.g.), član Društva Sa ovom uplatom ukupno je uplaćeno 1.214 € (akcije i donacije od 27.3. i
Обавезе према твртки ПАРАБУРЕАУ д.о.о. за израду редизајна web странице се настављају. У међувремену уплате су извршили: Ориета Грубић, 90 € (19.5.2026.г.), вањски донатор Жељко Наранчић, 275 € (1.6.2026.г.), члан
Uključite se u akcije za očuvanje i razvoj Vrepca! Bilo da donirate ili volontirate, svaka pomoć čini razliku
Sad se moglo priuštiti i malo odmora kojemu sam se posebno veselio jer sam znao da dolaze dani kupanja na Jadovi i uživanja u njenim plićacima i provlačenja kroz trsku u kojoj su se sakrivali gnjurci i divlje patke. Na Jaslama je uvijek bilo puno svijeta. Selo je bilo živo preko ljeta, sinovi i kćeri i njihova djeca kao i mi posjećivali su svoje roditelje, pa su i Jasle, lijepo kamenito korito Jadove bile premale da prime sve one koji su se došli osvježiti. Tada je, osim riba, Jadova bila i puna rakova, ali mene su najviše brinule pijavice koje su čekale priliku da se na nekoga prilijepe i dođu do dobre gozbe, svježe mlade krvi. Pazio sam da se ne nalijepe na mene i preplivavao sam rijeku od obale do obale kako bi im izmakao.
Volio sam Jadovu i uvijek nastojao ugrabiti priliku da dođem do nje i istražim korito i obale. Znao sam tako satima, sam ili u društvu ulaziti u polusuho korito pokušavajući uhvatiti koju zarobljenu ribu u mlaki vode, tražeći riječne školjke i rakove, uživajući u tajanstvenim prizorima kamenitog korita i mračnih obalnih kutaka obraslih bujnim zelenilom.
Nisam nikad bio dobre sreće, jer i to treba znati, ali sam znao i tko zna; a tko drugi do Maksetini unuci Dane i Perica. Ušli smo tako jedne prilike u Jadovu gdje voda nije bila dublja od metra, a iz koje su virile kamene gromade. Sunce je ugrijalo vodu, a ribe su se bježeći od vrućine zavlačile pod kamen gdje su ih momci rukama hvatali i izbacivali meni na obalu. To je bio ribolov. U jedva sat vremena uhvatili su desetak kila ribe kojom smo se gostili do dugo u noć.
Bilo je na Jadovi i ribolova druge vrste. Odrasliji seoski momci odlazili bi u Luku Stolinu, koja je po predaji dobila ime po jednom mom pradjedu Stojanu, a u kojoj su se sakupljale najveće ribe zbog dubine vode i gdje bi Jadova rijetko presušila i debele hladovine; te su pucajući iz puške u vodu znali donijeti bogat ulov, ali i nepotrebno uništiti dosta ribljeg mlađa.
Željko Narančić
